„13 godina veze, prstena ni na vidiku, što čekate?“ – Zašto nas ne bi trebalo biti briga koji je odgovor na to pitanje
Na porodičnim ručkovima, venčanjima prijatelja, čak i među kolegama – mnogi parovi koji su dugo zajedno redovno slušaju isto pitanje: „Kako to da se još niste venčali? Šta čekate?“ Iza tih rečenica često se krije pretpostavka da je brak konačni dokaz ozbiljnosti veze, kao da sve godine ulaganja, kompromisa i zajedničkog rasta vrede manje bez službene potvrde.

Foto: Image by StockSnap from Pixabay
Priče takvih parova često su slične: upoznali su se na fakultetu, prošli prve poslove, podstanarstva, selidbe, kredite i porodične gubitke. Zajedno su birali nameštaj, slavili uspehe i preživljavali krize koje su ih naučile komunikaciji. Njihov odnos sazrevao je polako, bez velikih gesti, ali sa puno svakodnevne bliskosti.
Nepisano pravilo društva
Društvo još uvek meri uspeh veze vremenskom linijom. Postoji nepisano očekivanje: nekoliko godina veze, pa zaruke, venčanje, deca. Ko odstupi, mora da objašnjava zašto. Ali odnosi nisu projekat sa točno definisanim fazama. Neki parovi spremni su za brak nakon dve godine, drugi nakon deset, a neki nikada.
Pitanje „Šta čekate?“ često dolazi iz dobre namere, ali nosi i suptilan pritisak. Sugeriše da nešto nije dovršeno, da postoji korak koji se izbegava. Međutim, možda se ne čeka ništa. Možda postoji zadovoljstvo postojećim stanjem.
Sigurnost ili nesigurnost?
Odluka da se ne žuri može biti znak sigurnosti, a ne nesigurnosti. Važno je razumeti da brak ne garantuje kvalitet odnosa, kao što ni njegovo odsustvo ne znači manjak predanosti. Papir može imati pravnu i simboličku težinu, ali ne može zameniti svakodnevnu brigu, poštovanje i poverenje.
Ključno pitanje: Jeste li sretni?
Na kraju, pitanje koje bi trebalo postaviti nije „Šta čekate?“, već „Jeste li sretni?“ Jer to je jedini odgovor koji je zaista važan. Sve ostalo, uključujući prsten, lična je odluka dvoje ljudi koji najbolje znaju šta im treba. A nas se, zapravo, ne bi trebalo ticati koji je njihov odgovor.
Izvor: Zadovoljna.hr




